VILLA TRAFUL
Villa Traful su mi preporucili i nahvalili kao super mesto. Jedino mi je devojka iz turisticke organizacije predlagala da ne idem jer je taj deo bas zahvacen vulkanskim pepelom. Ama meni su rekli da je lepo i gotovo! Kako je bilo delimicno usput ka Villa la Angostura, mom sledecem cilju, odlucila sam obici, proverila da ima hostel, ali ne i buseva svaki dan, pa je trebalo stopati, ali kako je samo 80ak km udaljeno nisam se nesto zurila niti ranila. Tek oko 13h sam izasla na stop. Ni 3min. nisam cekala i stadose neko dvoje sa slatkom malom pudlicom. Idu ka severu, ali ne gde i ja. Odgovara mi da me povezu do skretanja sto je nekih 50km voznje. Predeli su divni. Pustaju mi malo argentinske muzike, cumbia, Los Dragones se zove bend i imaju neku super ludu i veselu pesmicu - La gente descontrolada. Moram pokusati da nadjem na netu. Zenska je ubedjena da sam iz Spanije iako sam rekla da sam iz Srbije. Za nju je to bio deo Spanije, pa me pitala koji je glavni grad. Belgrado. Njen deda je iz Leona. Mislim se sad koji Leon i kakve veze ima sa Srbijom dok nisam skontala da misli na Leon y Castilla, regiju u severnoj Spaniji. I nakon sto joj kazem da sam u Spaniji bila samo u Madridu i Barseloni, ni dalje nije kontala, pa nisam htela da je razuveravam jer bi to onda zahtevalo puno objasnjenja i price, pa se malo pravim Spanjolkom :P
Put kojim idemo, tj. predeli su i dalje interesantni. Sa desne strane je reka Limay zelene boje. Nesto izmedju LIma i Drine. Eh sto nije toplije.. al bih se bucnula. Bila je tako primamljiva. Ostavili su me na skretanju za Villa Traful. Neasfaltiran put izgledao je avetno. Nije obecavao. Pretpostavila sam da nece biti puno saobracaja, ali skoro da ga nije ni bilo. Posle pola sata cekanja kad mi ni jedan od 3 auta koja su prosla nije stao (pokazivali su da skrecu negde levo),uprtila sam ranceve i krenula peske. 35km ima. Razmisljam to je 7h hoda, a za to vreme mora naici neko da me pokupi. Nit je ladno, nit je vruce, ali vetar duva, pa nanosi taj jebeni pepeo koji i pored naocara ulece u oci, o kosi da i ne govorim, a posle nekog vremena sam ga osecala kako krcka pod zubima. Nije dobro. Samo bi budala krenula peske tim putem, ali svideli su mi se predeli , pa malo fotkam i uzivam i ne gubim nadu da ce naici neko i povoziti me. Auta je malo vise iz drugog smera, ali svejedno se ne pojave po 20-30min. Sama sa svojim mislima. Uvek pozitivnim. Nakon nekih 6km staje dzip, trojica seljaka gaucho tipa (kozne cizme, bela kosulja, marama oko vrata, kozni sesir..). Ne idu do Villa Traful, ali ja ih pitam da me povezu dokle god da idu da ne moram sibati sve peske. Oni su u selu Rio Minero. Pored stocarstva se bave i turizmom, imaju kolibe na izdavanje (tu zene vode glavnu pricu), organizuju jahanje konja kroz planine i sta sve ne. Odbijam da se zadrzim u njihovom selu jer je van rute, no da sam imala vise vremena sigurno bih se zadrzala. Bila bi to prava prilika da vidim kako se zivi kod njih na selu, daleko od civilizacije. Ostalo mi je jos 10km hoda. Naravno da sa 20kg tereta to nije izgledalo lako, ali polako nastavljam dalje u nadi da me noge nece izdati i da ce mi ledja izdrzati. Hodala sam jos 5km i skoro pred kraj, kad je pocinjao uspon, su mi stala dvojica sa dzipom i konjem u prikolici. ja sam im dosla ko mazga s tovarom :D
U selo sam stigla nesto oko 18:30h. Citava. Pokazali su mi gde je hostel, dobila sam 8-krevetnu sobu samo za sebe. U celom hostelu (ogromnoj kolibi) je bilo jos samo 5 osoba. Sezona je zavrsena, krenula je skola, tako da nigde nikoga.
Villa Traful je seoce na jezeru Traful. Jedino naseljeno jezero na celom jezeru (75km duzine). Ne znam kome je palo na pamet da se tu nastani, ali definitivno je carobno. Sve su kolibe, par prodavnica i restorana. Ocekivala sam neko vece mesto, ali svejedno je i ovako bio pun sarma. Pravo mesto za odmor od svega i svacega. Neta u hostelu nije bilo. Kakvo olaksanje. Kao odsecena od sveta. Ni pare nisam imala gde da zamenim. Srecom u nekoj prodavnici to rade na crno i to po kursu koji ti predlozis. U sezoni ima vise turista, ali ne toliko da pokvare uzitak. Zbog pepela koji je vetar donosio iz cileanskog vulkana Puyehue, koji je proradio juna 2011 i dalje ne miruje, turisticka sezona nije bila zadovoljavajuca i mnogo je letova iz-za severne Patagonije bilo otkazano. U selu jedva osvetljenje da imaju, tako da ste i nocu prepusteni miru i tisini. Jedino sto vetar duva, pa me je probudio usred noci, a culo se i neko sustanje, pa sam mislila da se misevi setkaju sobom, a onda sam se setila i price o virusu Hanta koji vlada u Patagoniji, koji prenose dugorepi pacovi. Dovoljno je udisanje misjaka i gotovi ste. Posledice su smrtne. Ziva sam se prestravila, ali bila sam pospana, pa sam ubrzo otputovala u drugi mirniji svet.
Iznad sela se uzdizu planine i moguce je planinariti do npr. Cerro Negro (1999m), ali je daleko, pa sam se odlucila za nesto krace i jednostavnije jer nisam imala ceo dan na raspolaganju. Zacudo me ni ledja ni noge nisu boleli od prethodnog dana. Postajem prava nesalomiva brdjanka. U blizini su 2 vodopada. Lagana setnja uz brdo, a onda 10 min. hoda kroz sumu do vodopada Coa-Co. Nista fascinantno, ali definitivno za neku vecernju varijantu uz sedenje na klupici i posmatranje jezera i zalazak sunca. Drugi vodopad - Blanco je 20 min. setnje kroz sumu na suprotnu stranu. Isto nista posebno jer ste iznad vodopada, ali se moze spustiti do potoka ili prosetati sumom osmatrajuci i osluskujuci ptice - gigantski detlice ili neke od endemskih patagonijskih vrsta ptica kao chucao ili huet huet.
Dan je bio lep, delimicno suncan, ali je vetar ladio. Da ga nije bilo, sigurno bih se bucnula u vodu. Bilo je plazica gde je gde je voda hladna, ali i toplija, u zavisnosti od struje. U svakom slucaju je bilo lepo sedeti kraj jezera, ali ni pomisli o suncanju. Svi su bili u dzemperima, samo blesava ja u majici kratkih rukava, 3/4 pantalonama, bosa u sandalama i do clanaka u vodi. Ko se lud rodi, ne mogu mu nista. :p
Naravno kako je ovo oblast gde se vreme promeni za tili cas jer je pod velikim uticajem Anda i vetra sa Pacifika tako da se za sat vremena naoblacilo, malo kisice da ovlazi zemlju, vetar da natera prasinu i pepeo u oci, pa zatisje. Ja sam taman odlazila da ne pokvarim utisak. Svako mesto je mnogo lepse kad je lepo i suncano. Bus za Villa la Angosturu ne ide vikendom, ali ide za San Martin de los Andes, pa barem donekle da se iskobeljam sa jezera, a kako je put bio s dosta vise uzvisica, bilo mi je drago sto nisam morala opet peske piciti nekih 35km. 50 minuta voznje za 2,6eur i od raskrsnice sam polako krenula peske da barem dodjem do obliznjeg kampa i tamo stopam sledecih 30km radje nego u onoj nedodji na raskrsnici gde ni zive duse nema. Posle 1-2km dolazi auto iz suprotnog smera, okrecu se i zena pita idem li za Villu. Naravno. Porodica sa devojcicom i pudlicom koji mi se utrpao u krilo cim sam ga poljubila i tako je i zaspao od mog milovanja. Divan je bio, mekan i cupav kao igracka. Vratili su se po mene iz sazaljenja jer je zenina sestra isto tako putovala s rancem, pa iako je isla s drugaricama cesto su se morale razdvojiti da bi lakse ustopirale nekoga. Fala im.
Komentari
rada zasad jos u banci | rada | 27/10/2012 22:22 | Odgovori
mala reci gde mogu fotke da vidim
| artu | 27/10/2012 22:33 | Odgovori
Pa, trebalo bi ponovo da organizujem projekciju za vas neke iz banke, ali posto vam se ne zna radno vreme, niste mi sigurni :P
Dobro si me opomenula!
Dodaj komentar