CUSCO
Cusco = turizam = Peruanci kojima vire dolari iz ociju cim vide strance. Koliko god lep i izvanredan grad bio (a stvarno je), nije mi ostavio naj utisak jer je bio previse turisticki, a Peruanci su se pokazali kao veliki prevaranti (kao takvi su i poznati medju juznoamerikancima). U radnjama i restoranima sa dnevnim menijem nije bilo cena, a cenu bi formirali u zavisnosti da li ste lokalni ili stranac, bukvalno vas odmere i procene prvo, pa kazu. Na glavnom trgu (Plaza de Armas, jelte) vas spopadaju razni turisticki vodici, agencije, nude se masaze, ture i sta sve ne. Taksija je bilo na sve strane, ali za razliku od onih u Arekipi vecina nije imala nikakve oznake, samo bi vam svirnuli u prolazu ak vam treba voznja, sto me je izludjivalo, i izgledalo mi je da je svaki auto potencijalni taksi. Muski, od malih do starijih su pisali kud su stigli, zalivali svaki moguci zid, ako treba i na sred ulice, samo okrenu ledja i soraju. Bilo mi je odvratno. Kasnije sam u Boliviji primetila isto. Bilo mi je gadljivo, necisto i previse nekulturno. O smradu da i ne govorim. Svaki put kad bih morala negde spustiti ranac kroz glavu mi je prolazilo da se tu neko ispisao. Odvratno. Stvarno nemaju naviku ni da peru ruke ni da vode racuna o higijeni ili cistoci grada. BAcaju otpatke kako idu i gde stignu. No, i pored svega grad deluje dosta cisto. Gradska cistoca radi svoje. Non-stop se mogu videti u akciji bukvalno svuda. Sva sreca.
Prve noci u hostelu (25 sola = 7eur) sam bila sama u 12-krevetnoj sobi. Drugi dan su dosla dva Izraelca (kojih je od Patagonije bilo ko kusih pasa svuda kud sam isla) i nisi mogao toalet papir da sacuvas od njih jer su ladno uzimali rolne za sebe, a jedan je cele noci menjao krevete jer su madraci bili dno dna, kako legnes tako upadnes. POsle im se pridruzio jos jedan koji je po citav dan i noc spavao. Cudnih li likova. Ne d'o bog da ih ponovo sretnem.
S obzirom da je Cusco na 3400m svima se preporucuje da prvih dana malo iskuliraju i priviknu se na visinu da ne bi bilo posledica. Ne secam se da mi je nesto posebno falilo, nit glavobolja, vrtoglavice ni mucnine. Jedino sam osecala manjak energije. Cocu nisam zvakala jer nisam osecala neki dobitak, mada nisam trpala puna usta listova kao sto to rade oni tamo jer se trebalo navici na ukus (vazno je da ne zvacete list za listom kako stavljate u usta, vec se stavi 7-10 listova, pa se tek onda svi zajedno zvacu dok ima sta da se zvace, ne guta se ostatak), al za dorucak sam uvek pila caj od coce. Vec prvi dan po dolasku sam krenula u obilazak grada i pela se dokle sam mogla pre nego je opet prerano pao mrak.
Cusco je arheoloski centar Perua. Kraj samog grada ili u blizini se nalazi puno arheoloskih nalazista, ali da biste obisli bilo sta od toga bilo je potrebno kupiti - boleto turistico iliti turisticku kartu. Komplet je bio nekih 135 sola (39eur), a mogle su se kupiti i parcijalne karte u zavisnosti sta ste hteli obici, ali minimum je bio 40 sola (12eur). Iznad samog grada je bio vidikovac - Cristo Blanco do koga se dolazilo strmim stepenicama, ali se zato odozgo mogao videti citav grad, narocito Plaza de Armas i kolonijalni centar koji je davao osecaj dolaska u neko spansko selo, a ne grad u Peruu. Bio je totalno cudan osecaj. Razne civilizacije su tu ostavile traga. Iste stepenice kojima se dolazilo do vidikovca su vodile do nalazista Sacsayhuaman koji se delimicno mogao videti s vidikovca. Cela sveta dolina je obilovala nalazistima od kojih mnoga jednako fascinantna kao sam Machu Picchu kao npr. Pisaq, Moray ili Ollantaytambo, a narocito Choquequirao koji je nedovoljno istrazen i nekomercijalizovan (moze se samo peske doci do njega - nekoliko dana hoda), ali stoji rame uz rame MP i parira samo tako. Nista ja od toga nisam obisla. Em sto je trebalo vise dana za obilazak i puno prevoza busem jer su nalazista i po 20km udaljena sto od Cusca, sto jedni od drugih, a dan kratak, em sto je trebalo kupiti tu ulaznicu za sva nalazista, a kako sam vec kupila ulaznicu za Machu Picchu, tj. Wayna Picchu koja me je izasla 60$ i prevoz 35$, smirila sam strasti i rekla sebi da cu razmisliti po povratku s MP. Dnevni budzet mi je bio 25$, a preko 100 odlazi na 2-dnevni izlet :-/ Nista zivo niste mogli obici, a da vas ne oderu ko zive jarce, osim tog vidikovca na vr' brda. Zato sam ja opet udarila po vinu da utesim dusu ;-)
Kazu da je peruanska kuhinja jedna od najboljih na svetu. Nisam obisla ceo Peru da bih mogla proceniti. Ono sto sam videla u Arekipi i Cuscu mi nije odavalo neku preteranu raznovrsnost niti preteranu egzoticnost (osim frapiranost kunicima na tanjiru ili raznju), mada mnogo jela nisam ni mogla probati zbog luka, ali sigurna sam da bi se mogli utrkivati sa Turcima. No, barem je bila bolja od argentinske (onog dela kroz koji sam prosla) i definitivno cileanske. No, kako sam se ja navukla na meso od alpake svako sam vece pazarila raznjic kod ulicnih prodavaca za 3 sola (90 evrocenti), a na vrhu stapica je uvek bio nataknut kuvani krompir propecen na rostilju. Jos kad sam otkrila jednu bakicu koja je prodavala kukuruz ogromnog zran uz beli sir za 1.5 sol (pojavljivala se tek kad padne mrak) i neki ljuti sos koji sam slucajno ugledala u supermarketu, sreci mi nije bilo kraja. Tad sam vec bila opustena sto se tice hrane i jela sam sve sto bi mi privuklo paznju bez straha da ce mi se stomak pobuniti i poslati paljbu niz creva. No, to se nije desilo. Jedan dan je bio i neki sajam hrane na trgu San Francisco. Pazarila sam cokoladu (cist kakao) i konacno prirodni jogurt, al se ispostavilo kasnije da je sa secerom. Bem ti bogca. A taman sam se obradovala. Ostavila sam ga u hostelskom frizideru. Tad sam pocela da prizeljkujem hranu od kuce. Smoki i jogurt. Mnjam. Mislila sam da ce mi nedostajati kuca, ljudi otud, a meni je samo bilo do hrane :B
Zadnje veceri, bese sreda 21.mart, je bio regularni CS meeting na kome su se pojavile samo zenske i jedan Spanac. Ispalo je da su muski gledali fudbalsku utakmicu Cile - Peru i nakon sto su izgubili (Peruanci) sa 4:0 ili 4:1 bese, pojavili su se oko 23h orni da se napiju i zaliju muku nakon poraza. Kako to vec biva kod njih cim se zatvore barovi (00-01h radnim danima) sele se u diskoteke koje se otvaraju tek po ponoci na mestima gde ne biste ni pretpostavili da ce biti. Preko dana su ta mesta zamandaljena. DRvena vrata pod katancem i to je to. Nikad ne bih rekla. Na ulici vas zovu, vuku, nude ulaznice. U onu u koju smo se uputili smo dobili ulaznice uz besplatno pice. SAmo neki kokteli, nista od vina. Jebo Cuba Libre. No, kako sam pre izlaska, uz veceru popila vino, nije mi ni bilo do vina od 3eur po casi (ako su ga uopste i imali). A da ne govorim da sam pila antibiotike zbog noznog prsta koje sam morala kupiti jer nisam znala da li mi sta pase od svih onih medikamenata koje sam ponela. 6 kapsula me je izaslo skoro 5eur. Uf, sta li rade oni jadni Peruanci kad se razbole... Nije mi bilo u planu ici u diskoteku jer sam bila u sandalama (bilo mi je tesko nabiti patike i muciti jadni nokat), ali ni tesko nagovoriti s obzirom da je vec bio 22.mart i mogla sam poceti slaviti rodjendan :). Bilo je tako svakojakih faca, od lokalaca do raznoraznih turista i stranaca koji rade u Cuscu. Muzika house, reggaeton, r'n'b.., za svakog po malo, cak i neke izraelske (kao sto rekoh ko govana ih je po juznoj Americi). Kazu najbolja stvar u Cuscu je sto svako plese kako zna i vrlo je verovatno da ce ti neko prici, no, svi su kidisali na plavuse :) Nas je ostalo mozda 5, dve cure i tri muska od kojih je jedan pripiti Francuz izvodio akrobacije na sanku, uz sve sipku :) Bilo je veselo i zabavno dok me jedan pjani nije zgazio i bas po desnoj nozi. Ajme sto je zabolelo. Ko iglu da su mi zabili ispod nokta. Naravno da je nastalo sranje, krenula krv, pa sam otisla do WC da vidim sta se desava. TAmo je srecom bila cistacica, pa je otisla po alkohol kako bih mogla ocistiti ranu. Mislila je da sam se posekla. Posle mi nije bilo ni do cega jer su krv i gnoj i dalje po malo izlazili i lepili se za moje drage Grubinove sandale, te sam odlucila vratiti se u hostel. Propade mi rodjendanska zabava.
U sobi je onaj Izraelac i dalje spavao ko zaklan (spavao je vec u 19h). Otvorila sam svoju prvu pomoc, nasla zavoj i povidon jod i odradila ono sto bi inace odradili u bolnici, ali nisam bas ekspert u zavijanju i zatezanju zavoja, no, nije spao. Ni preko noci, ni sledeceg dana. Bravo ja. Nisam dugo spavala jer em sam legla kasno, em sam morala ustati ranije da se spakujem i oslobodim krevet, a onaj Izraelac je i dalje spavao kad sam napustila sobu. Na cemu li je taj bio da mi je znati. Meni je bilo zao izgubiti dan ili trositi vreme na spavanje i odmor, ali svakodnevni brzi ritam mi je dosao glave i po povratku sa Machu Picchu sam bila premorena i lose volje da sam jedva cekala da odem iz Cusca i nadjem neko zabito mesto da se osamim i odmorim kako bih mogla da povratim svoju pozitivnu energiju i nastavim istim elanom dalje. Pokusala sam sebe podmititi raznim cokoladnim kolacima, sladoledom, ali nije pomagalo. Koliko god su bili dobri, meni je nesto falilo i bilo mi je dosta Cusca i Perua. Krivicu sam svaljivala na pms, a u stvari sam bila prezasicena. Trebalo je malo iskulirati dok se ponovo ne pojavi zelja i volja za daljim istrazivanjem..
ja i ne citah blog otkad si dosla al veruj mi ne nasmejah se odavno ovako hahaahaaaaaaaa pod hitno u plavuse:)))