SAN PEDRO DE ATACAMA
San Pedro de Atacama.. Pustinja. Na 2400m. Na severu Cilea. Sve mi trazi, samo vodu ne. Stanovnika 2000, a preko toga jos puno Cileanaca iz drugih delova zemlje koji su dosli trbuhom za kruhom jer je tu najlakse naci neki privremeni poslic (bilo u hostelu, restoranu, prodavnici ili kao vodic za sta je potrebno i znanje okoline) i biti dobro placen jer je mesto krcato turistima iz celog sveta koje deru kao zive jarce. I sama sam se osecala ovcom. Do sada najskuplje mesto na koje sam naisla (Bariloche je nista u poredjenju), mada ima jedan lokalni restorancic gde se moze jesti za manje para (5-6eur). 1,5l vode je 1.5eur (najjeftinije). Mesto je prasnjavo, ima tek par asfaltiranih ulica, musice na sve strane, pa ako ste gadljivi, lose cete se provesti. Kuce su niske, blatnjave. Cim padne kisa s krova se sve sliva, pa zidovi ostaju sareni (ja mislila da ih je neko tako oslikao). Ako se nekad umorite, nema mesta da sednete da odmorite ili spustite ranac, a da ne ostanete prasnjavi osim u samom centru gde ima par klupica i poplocano je. Neki delovi nemaju vodu po celu noc, pa treba biti pazljiv gde odstajete. Ne znam koliko je turistickih agencija, ali na svakom ih je cosku. Mesto od turizma zivi. Ono drugo sto veoma karakterise grad je hippie nacin zivota. A trece bi bilo par razlicitih crkava, kao i prostorije za Jehovine svedoke.
Laguna Cejar
Arely me je provodala po gradu, obisli smo par agencija da vidim sta nude i koje su cene. Da se slognete naravno. U jednoj boljoj (Grado 10) sam naletela na curu kojoj je najbolja prijateljica Srpkinja. Mislim se sad da tu mozda ima nekoga iz Srbije, medjutim ne, radile su zajedno na cruiseru. Oci joj zasuzise. Ja zanemela. Kaze da se odavno nisu videle, pa joj tesko. Eto ti ga na. Ja sam vec imala neku predstavu o tome sta bih volela da obidjem, ali su mi cene bile previsoke iako su obecavali voznju ekstra kamionom i to na samom krovu. Nagovorise me da odem do lagune Cejar jer je odlicno vreme, bez ijednog oblacka, pa se mogu okupati u laguni. Superiska. Cena 19eur + ulaznica u lagunu = 3.3eur. Polazi se u 16h popodne i vraca oko 20:30h. Spremna ja dosla, posli tim famoznim kamionom. Vodic objasnjava sta i kako i kaze nema skakanja u lagunu (za nase dobro) jer je slanija i od Mrtvog mora, pa ce nas oci peci ko sprzene. Meni vec pokvario veselje. Kako da se kupam kad ne mogu da ronim. Pluta se. Nema ni plivanja. Jbg, al aj da barem vidim i dozivim i to cudo. Do lagune stizem na krovu kamiona (nisam se vozila celim putem ili bi nas policija zaustavila).
Laguna Cejar je zasticena teritorija zbog svoje vaznosti za faunu - staniste je flamenka, patki i drugih ptica. Dozvoljena za kupanje je samo laguna Piedras (pequeña). Vodic nas pita zasto ne ulazimo. Ja se tek skidam i komentarisem da bi svi jurili u vodu da nije slana. Pljesak i potvrde. Ulazim odmah zatim, nije mi hladna voda, ali unutra je cudan osecaj kad sa sve 4 u vis pozirate za fotku, a nikako da potonete. Zadnja izlazim iz vode. Vodic ima neku specijalnu spravicu da potiskom vode skine so, ali ja bela na sve strane, o kosi da ne govorim. Za to ce mi trebati litre vode. Vodic nas pozuruje da krenemo ka laguni Cejar, a ja samo sto sam izasla iz vode. Polako se naoblacava, pa o susenju i suncanju nema pojma. Zurimo natrag ka kamionu da se pocastimo pre nego stigne kisa s Anda s obzirom da je bolivijska granica blizu i tamo je sezona kisa. Pisco sour, masline, kozji sir, kikiriki i grozdjice. Sve smo smazali i popili. Ja sam gutala onaj sir ;d Vracamo se natrag da se ne bi zaglavili kad krene kisa. U neko drugo doba godine ide se i do lagune Tebenquiche gde je slatka voda, ali zbog kisa je put ostecen, pa je sad tura skracena, ali svejedno cena ostaje ista. Od nas se ocekuje da ostavimo baksis vodicu. To prvi put vidim. Iskocila sam iz kamiona i odspartala da se istusiram dok ima vode. Samo sto sam se istusirala, krenula je i kisa, a odmah zatim je i nestalo struje. Arely me je pozvala da vidi gde sam. Sve ok. Nema struje nigde u gradu, a ja treba da nadjem svecu negde po kuci.. Obrni, okreni, nema je nikako tamo gde je rekla da cu je naci, ali ideja da budem u mraku mi se nije svidjala, pa sam ceprkala svukuda dok je nisam pronasla skrivenu u nekoj kutiji. Svetlost je obasjala i sobu i mene.
Valle de la luna
S obzirom na iskustvo s agencijama od prethodnog dana dobro sam se obavestila o razdaljinama, turama i odlucila da do Meseceve doline odpedlam jer je Arely imala biciklu, pa se i ona ponudila da mi pravi drustvo iako je bila prestravljena da nece moci preci tih 16km (buckasta Meksikanka jos nenaviknuta na biciklu :). Ubedjivala sam je da ne brine. U prospektima preporucuju voznju biciklom sto znaci da mora biti ok put. Krenule smo popodne oko 15h jer svi idu tada da bi stigli na zalazak sunca na kraju. Prvi uspon je bio vec na izlazu iz grada i jedva smo se izborile. Kaze da je koji dan pre nekima iznajmila bicikle da idu do doline i vratili su se pre nego sto su otisli jer su se uplasili tog istog uspona. Posle je sve bilo ravno, stavise osecao se mali pad, pa je sve islo glatko. Do ulaza, tj. naplatne rampe je asfalt. Ulaznica za dolinu je 3,3eur, ali sam rekla da smo studentice, pa smo prosle za 2.5eur ;) Treba se nekad i snaci. Dalje je bio zemljani put, ali ravno uz povremene manje uspone i padove, iako s vremena na vreme otezano voziti zbog peska na putu. Do prvog kontrolnog punkta je bilo lako, a onda strma uzbrdica, pa smo morale gurati bicikle. Na vrhu su vec pocele da nas prestizu organizovane ture busem/kombijem i ljudi je bilo ka mrava na vidikovcu. Okolo pustara, brda peska, dole dolina, amfiteatar. Upeklo da umres. Vode nikad dosta. Bilo je to prvi put da mi je bilo zao sto nisam ponela sorc na putovanje. Pirkanje kroz suknjidze je samo malo pomagalo. Zbog kisa nije bilo moguce obici celu dolinu, tako da ni agencije ne odradjuju celu turu. Da, opet. Zalazak nismo docekale jer se naoblacilo. Mesto je definitivno za obici, ali obavezno biciklom (ako ste vicni pedaliranju i nemate problema s visokom nadmorskom visinom) jer nema zurbe i mozete da uzivate gde i koliko vam se prohte.
Gejzir Tatio
Gejzir je moguce obici samo organizovano, eventualno ako iznajmite 4x4, a i tada ne mora da znaci da cete pogoditi put. Nalazi se na 100km severno od San Pedra na 4300m. Geotermicko polje vulkanskog porekla koje je najbolje obici od 6-8h ujutro pred izlazak sunca kada pocinju isparavanja zbog razlika u temperaturi. Zbog toga se na turu krece u 4h ujutro jer voznja traje 2.5 sata. Ja sam izabrala najjeftiniju agenciju jer svi nude isto, pa sam platila 25eur umesto 40-45. Agencija vas pokupi tamo gde odsedate, pa posto sam bila na izlazu iz grada u jednom divljem naselju, nacekala sam se pola sata da dodju po mene. Mrkli mrak. Samo pascad i ja na ulici. Kuce se grade samo tako bez plana i dozvola, ali barem vlada ima razumevanja, pa dobiju dovod vode (7-22h) i struju samo za najosnovnije potrebe (frizider samo u masti). Voznja iliti tumbanje je dugo, hladno je jer se penjemo na 4300m. Bude nas na ulazu da bismo otisli po ulaznic. 8eur za strance. 6.5eur za Cileance. Polje je puno gejzira. Temperatura vode je 85 C. Neki stavljaju jaja da se skuvaju ili tetrapake mleka da prokuvaju. Vremena je tek toliko da se obidje par gejzira i opali koja fotka jer sledi dorucak i voznja do bazena sa toplom vodom. Sunce je izaslo, pa je iole prijatno. Ja sam krenula u kupacem, pa sam se samo otarasila garderobe i bucnula u vodu. Milina. Neopisivo. Mi goli u vodi, a vani oni obuceni u zimske jakne i kape nas posmatraju. Ne izlazi mi se iz vode, ali imamo samo 40min., a treba otici i do obliznjeg najveceg i najopasnijeg gejzira (ne znam koji broj mrtvih turista nosi na dusi zbog nepaznje istih). Izlazak vani je uz drhtavicu i jezenje, ali cim se obuce, nema vise zime. Prezadovoljna, iako mi kupaci bio pun mulja. Krecemo natrag uz privremena stajanja da bismo slikali alpake, llame i ostalu faunu i floru specificnu za taj deo Anda. Svracamo i u skoro napusteno selo Machuc. Stanovnici se raselili, tj. pobegli trbuhom za kruhom, ali zahvaljujuci projektima opstine San Pedro, neke familije se vracaju da bi se bavile poljoprivredom i turizmom - nude se suveniri, tipicni dzemperi i kape, rucni rad, a i empanade i raznjici od alpake. Sve je skupo. U 13h smo vec bili natrag u San Pedru.
Sve turisticke ture su prekratke jer se odradjuju po 2 u istom danu. Pre i posle podne. Ujutro odete na gejzir, po podne u lagune ili Mesecevu dolinu sto je dobro ako nemate puno vremena na raspolaganju, ali i manje kvalitetno. Odnos cena - usluga je veoma los i nepovoljan. Zato je bolje skupiti grupicu, naci vodica (dobrog i pouzdanog) i prevoz i ugovoriti cenu za ono sto biste hteli. Sve ostalo sto je blizu, samo biciklom (10eur je dnevno iznajmljivanje). Ako volite da cujete i vodica, uvek se mozete utrpati medju razne grupice. I ne zaboraviti kupiti vode i hrane pre nego dodjete u San Pedro.
Ja sam obisla samo neke od zanimljivosti, a puno ih je okolo, samo sto bez dzipa, para i vremena niste nigde pristali. Mesto je nesvakidasnje.
Da leko daleko za nas bolje reci za novcanik koi je tanak
Srecan 21 rodjendan ...... i novi zubic...... :)
kao da sam tamo...
ti+google=drama.
pojede me svaki put kada napises "da se opali koja fotka" :) nema sanse za neku picasu ili slicno? samo maaaalooo....:)
open li te nema , tako dugo.....
ima li neko vesti od Vesne, odavno se ne javlja ....
sto je puno, puno je....