CORDOBA
Dan I
U busu za Cordobu mi je vec odmah bilo muka (iz nekog razloga), pa sam popila Dramamin koji me je ubrzo uspavao tako da nisam odgledala film koji su pustili. Dobra stvar je da stisaju zvuk, a ukljuce titlove (cak i kad je film na spanskom), pa ne smeta, ali mi je monitor bio bas iznad glave, pa je svetlost tukla bas u mene. E, baksuza. No, kao sto rekoh tabletica me ubrzo uspavala, dok se nisam u sred noci probudila utrnula od hladnoce. Klima im radi za 10. Sva sreca da su me i na to upozorili, pa sam iz ranca izvukla cebence koje sam ponela sa sobom iz aviona Frankfurt - Sao Paulo (predlog da to uradim je stigao od prijatelja iz Bolivije - covek preneo iskustva) i moram reci da me je spaslo. U suprotnom bih verovatno zaglavila u bolnici ili ne bih spavala, vec bih trcala po busu da se zagrijem :) Drugo budjenje je bilo jer mi se suseda studentkinja malo sirila, a bogami i hrkala. Samo sam se prekrstila i okrenula joj ledja, da ne kazem dupe. U pola 8 (a ne pola 9 kako su mi rekli) smo vec bili u Cordobi. U polu snu sam primetila ogromnu busku, ali nigde nije pisalo koje je mesto, pa sam za svaki slucaj pitala jer bila je mala verovatnoca da je neki drugi grad. Kad su mi potvrdili da je Cba, bilo mi je teze nego da su mi rekli da sam omasila stanicu. Taakoo mi se spavalo.. Skocila sam, spakovala cebence u ranac, suseda je i dalje spavala, vani me je vec cekao izvadjen ranac. Sela sam na klupicu pokusavajuci da se rasanim. Trebalo mi je pola sata da dodjem sebi.
Stvari sam ostavila kod Naty u hostelu i otisla u obilazak grada. Cordoba je univerzitetski grad, 3 miliona stanovnika i ko zna koliko jos studenata. Ima totalno drugaciji smek od BsAs. Jedinstven, juznoamericki.. Po ulicama se moze videti svakojakih auta od dzipova, novijih auta do prastarih Renault, Peugeot, Ford i Fiat modela, cak i konja sa zapregom. Takodje puno je ulicnih prodavaca svega i svacega i policija ih ne rasteruje. Osecala sam se drugacije nego u BsAs, cak sam i foto aparat non-stop drzala u ruci. Ono sto mi se nije svidelo je vrucina. Velika vlaznost vazduha zbog koje ste konstantno znojavi. Jedino osvezenje stize s visine u vidu kapljica iz air-conditiona, bukvalno svuda kud se krecete. Kao kap vode u pustinji. Malo me je nerviralo jer bi kad tad kapnulo i na aparat, ali posle sam jedva cekala da 'pokisnem' Temperatura je 30 C, ali osecaj je 35!
Predvece smo se okupili na trgu Independencia. Glavno mesto gde se sedi i ispija mate. Mate je biljka koja se u Argentini koristi na specifican nacin, cak postoje i odredjena pravila i Argentinci su pravi fanatici (iako ne toliko kao Paragvajci). U svako doba dana/noci cete ih videti sa termosom i drvenom casom. Voda se zagreje toliko da ne provri. Sipa se u termos, a iz termosa u drvenu casu/posudu koja je napunjena mateom. Po zelji i ukusu se moze dodati secer, kao i neke druge biljke. Onaj koji sluzi pije prvu koja je najgorcija. Ispija do kraja, tj. isrce s obzirom da postoji specijalna metalna slamka kroz koju se pije. Dodaje vodu i pruza je sledecem da uziva. Kad ispije vraca natrag onom ko je sipao, a to je obicno samo 1 osoba, koji opet sipa vodu i pruza nekom drugom i tako u krug. To je kod onih zadrtijih po pitanju pravila. ostali su opusteni. Letnja varijanta je terere. Umesto tople vode dodaje se sok.
Sa tog trga smo presli u obliznji Paseo de los artes gde se subotom vece odrzava mali vasar umetnina. Kakve sve divote i majstorije nisam videla. ALI.. s obzirom da su mi oba ranca krcata, o kupovini mogu samo da mastam. Inace, Cordoba je meka za shopping za razliku od preskupog BsAs. Nema sta nema.
Kao slag na tortu te veceri devojke kod kojih sam ostajala (sestre Naty i Euge, 2 simpaticne buce) su me odvele na rodjendan svojih rodjaka i tetke (dvoma je rodjendan bio 4, a drugom dvoma 5.feb, pa su slavili svi zajedno) i unapred me upozorili da su mnogobrojni i previse glasni. Bilo ih je puno dvoriste, vecinom glasni, nasmejani, jedu brzinom svetlosti i piju sve sto im dodje pod ruku. Mislila sam da ce me iscediti pitanjima kao sto kod nas bude kad dodje stranac, ali su bili potaman. Mnogima je bilo zanimljivije da pricaju sa mnom na engleskom nego na spanskom, ali su i od toga odustali sto zbog stidljivosti, sto zbog mog britanskog akcenta.
U stan smo dosli kasno. legla sam oko 2:30. Vani je bilo 25 stepeni. Unutra pakleno. Go da spavas. Ventilator na plafonu gasila nisam. Opet sam zaboravila staviti OFF! Kisa me je probudila nesto kasnije, pa sam pizdela jer sam sutradan mislila ici na kupanje. Naterala sam se da ustanem i naprskam se. Ujedi koje sam dobila do tada su i dalje svrbeli.
Dan II
Posle kise osvanulo je sunce, pa sam mogla ici na kupanje. Nesto kasnije nego sam planirala, ali definitivno zeljna recne vode. Odlucila sam se za Cuesta Blanca i Playa de los hippies. Trebalo je docekati bus, a i sat i po do tamo zbog guzve, pa i nisam imala puno vremena na raspolaganju jer sam sa Naty i Euge morala ici kod mame im na veceru (prethodno vece je bila oceva familija). Skontala sam se sa jednom devojkom iz druge provincije koja studira u Cordobi i koja je kao i ja posla da se osvezi. U prici je spomenula da je voda hladna, ali mene je to vise privlacilo nego odbijalo. Dosli smo do reke, pa me je iznenadila mutna voda i jos se kupaju. Pridruzila sam im se kad sam vec tu. Trebalo mi je osvezenje. Voda ni prici ledenoj, a to sto je mutna mi nimalo nije smetalo. Jedino sto je bila brza kao djavo,pa te odnese u sekundi. Samo sto sam legla da odmorim zacuh da neko nekog isteruje iz vode. Podignem glavu kad ono recni policajac. Svi zbunjeni, a tek ja.. Kaze nadolazi nevreme, pa da se maknemo. Prosetah malo okolo i polako krenusmo nazad (ta studentkinja koju ni za ime ne pitah i ja) jer mi je Naty poslala poruku da su krenule iz Cordobe i kad da se nadjemo. Ubrzo je poceo grad, pa smo trkom do obliznjeg bara da se sakrijemo. Kisa koja je dosla posle je sipala kao iz kabla. Nije se moglo maknuti ni do busa koji je bio preko puta. Da bude jos gore nije bilo mreze i nisam mogla poslati poruku Naty da nema sanse da stignem na njihov bus. Posle 20ak minuta kisa je umanjila, pa sam ja lepo rastvorila moj kisobrancic i polako prepesacila do busa. Kako su svi krenuli natrag bila je prevelika guzva usput, u busu svi mokri, pa je malo falilo da zakasnim na bus za Cabalango u Carlos Paz. Carlos Paz je najturisticko mesto u provinciji Cordoba. Cela Argentina se tu sjati leti. Umetnicki i nocni zivot je ono po cemu je najvise poznat. Skoro kao Budva ak bi je mogli zamisliti negde u planinama. Na mene nije ostavio utisak. Cak i da sam Argentinka ne bih tu dosla na letovanje.
No, ono sto me odusevljava kod Argentinaca je da znaju kako se odrzava turizam. Svuda cete videti reklame i za najmanji vodopad i do tamo cete imati buski prevoz. Nema veze sto put nije asfaltiran, autobusi voze do najzabacenijih mesta. Sigurna sam da van sezone nije ovako, ali kod nas ni u sred sezone ne mozete naci bus koji ce vas odvoziti do obliznjih izletista, kupalista, pecina.. (govorim o Uzicu).
Cabalango je preslatko mesto sa super rekom za kupanje, kao hrpa malih bazena prirodno ogradjenih ogromnim stenama. Ostala sam bez teksta. Ljubav na prvi pogled. Na zalost morala sam da izadjem tek na sledecoj stanici i da pesacim skoro kilometar do slatke kamene kucice u brdima s pogledom na reku i planine u daljini. Vikendica Natine mame. Velicanstven pogled, super osecaj, odmor za dusu. Naty je spremala hranu. Ja sam cavrljala sa Euge, njihovom majkom, njenim deckom i njegovom porodicom. Matori su bili simpaticni i raspitivali su se o svemu posto im je bilo zanimljivo da sam tu i odakle sam. Bili su spremni da probaju i rakiju, ali na zalost je nisam ponela sa sobom na izlet (kod mene se u rancu moze naci samo vode, voca, slatkis i bocica vina :) ). Hrana je bila vegetarijanska, ja sam pridonela bocom vina koju sam vasceli dan vukljala sa sobom, a pilo se sve i svasta - i vino i pivo i Cola i na kraju limoncello. Ja sam casu punila samo vinom. Oko ponoci su nas matori dovezli do Carlos Paza na bus kojih ima cele noci.
Cordoba - Cuesta Blanca = 19ars (3.4eur)
Cuesta Blanca - Carlos Paz = 5ars (90 evrocenti)
Carlos Paz - Cabalango = 5ars
Carlos Paz - Cordoba = 13ars (2.3eur)
Dan III
Jutro nije obecavalo jer je bilo oblacno, ali kasnije se razvedrilo i odlucila sam otici do La Serranite. Mesto u planinama koje ima preslatku plazu - livadu (nesto kao Rzav). Na bus sam zakasnila, pa sam drugi morala cekati skoro 2h. Taj je kasnio 20min. i pojavio se taman kad sam htela odustati. Tamo me je cekalo iznenadjenje. Reka mutna, al kad sam se prethodni dan okupala, nece mi ni danas skoditi. ALI... recna policija ne dozvoljava. Kazu da je opet nevreme u planinama. Ja ne verujem. Objasnjavam da sam se 1.5h vozila od Cordobe samo da bih se okupala i molim da se barem bucnem da sperem znoj sa sebe, ali neumoljivi. Mogla sam zaplakati tog trenutka. Pokazuje mi sliku u novinama kada je reka odnela 10 automobila prethodne noci. Pokazuje mi i fotku smrznutog automobila u Cirihu jer je mislio da sam Spanjolka, pa da me obavesti o stanju u Evropi (kao da me nisu redovno izvestavali o snegu i minusima, pa je medjusobna zavist mogla prerasti u dobar biznis - ja saljem +30 odavde, iz Evrope stize -10, pa svima bude potaman +20). Sledeci dan sam tek saznala da su u Cordobi planine daleko od kupalista, pa posle nevremena, reka nadodje i u jednom naletu nosi sve pred sobom sa sve kamenjem, drvecem i muljem. Zato su reke tamo prilicno nepredvidljive.
Sela sam na bus do obliznje Alta Gracie. Jos jedno turisticko mesto u kome se nalazi Museo del Che, muzej Manuela de Falje i jezuitska cetvrt. Gradic mi se puno svideo. Svaka kucica u svom stilu. Prelepo. Za Cheov muzej su digli cene, pa je ulaznica za strance 14eur. O tome smo prethodne noci raspravljali zasto u Argentini stranci placaju sve ulaznice 5 puta skuplje i kako uopste znaju ko je stranac ako govori spanski. Za mene su rekli da ce me sigurno provaliti zbog mog previse kastiljanskog akcenta. Tako je i bilo. U muzej nisam usla. Mislim da znam dovoljno o Cheu prici i da cu za te pare radje ispiti 3-4 boce dobrog vina :p
Cordoba - La Serranita = 17.5ars (3eur)
La Serranita - Alta Gracia = 8.45ars (1.5eur)
Alta Gracia - Cordoba = 9 ars (1.6eur)
Komentari
| RADDMILA | 09/02/2012 13:52 | Odgovori
pozdravljamo TE tI IVANA I JA SAA MINUS 25 OD JUTROS PUSA
| Mirela | 10/02/2012 09:51 | Odgovori
Smrznuti lajk iz mostara za Cabalango i Alta Graciu.
+30, kupanje... joj. :) Jedino an sparini i komarcima ti ne zavidim.
ps. daj nam i ocjenu vina.
Dodaj komentar