Cileanski busevi, Santiago..
Imala sam zanimljiv 'ispracaj' kad sam krenula na bus. U kuci/supi pored je neko imao probu. Svirali su 'Bubamaru'. Bilo mi je tako simpaticno cuti pesmu ovako daleko i s koliko muke pokusavaju da odsviraju. Truba me nije toliko iznenadila jer se prethodnih dana mogao cuti Beirut, pa sam mogla pretpostaviti njihov afinitet, ali sigurno nisam ocekivala Bubamaru.
Na stanicu ne treba dolaziti rano, 5min. pred polazak busa je sasvim dovoljno. U suprotnom ste izgubljeni i ima da se nacekate. Puno je buseva koji non-stop dolaze/odlaze,pa dok nadjete vas pomislite da ste pogresili vreme jer ga nema. Najcesce se parkiraju 5-10min. pre polaska. Moj je malo kasnio, ali samo sto nije stigao kazu na salteru. Pojavio se uskoro. Mesto mi je bilo kraj jedne buce i opet pravo ispod televizora :-/ Bili su manje komotni nego argentinski, ali barem su imali po cebence za svakoga iako meni nije bilo hladno (tek posle ponoci su nagarili sa klimom). Kondukter je dosao da pregleda karte i uzme podatke o putnicima - ime i prezime, br. l.k.-pasosa i broj kontakt telefona za slucaj nesrece. Ups. Setim se da nam je decko koga smo upoznali prvo vece rekao da su cesti udesi/nesrece i da neki vozaci smrcu cocu da bi ostali budni cele noci. Svasta mi je prolazilo kroz glavu. Nije me cudilo sto je na svakom sedistu pojas. Pustali su samo akcione i holivudske filmove. Ljaks. Na dnu busa je trepereo natpis. Pokazivao je kojom brzinom idemo. Zapistalo bi ak bi presli 100ku :) Zatim menja u 2.natpis i pise ime vozaca i koliko dugo vozi.
Posle 1.filma pustili smo spotove 80-ih, iseckane refrene, pa su pesme trajale od 30-60 sekundi. Bili smo vec u Santjagu.Ono sto sam mogla videti je da je grad ogroman s prostranim bulevarima, ogromnim zgradama. Pirkao je vetric, pa su segrane njihale. Dolazi sa okeana, pa cini Santjago prijatnim i na 30 C. U blizini buske smo stali . Bilo je buseva sa svih strana. Saobracajni kolaps. Trubili su vozaci, ja sam gledala sta se desava. Stojimo 10min., pa se malo pomerimo i sve tako. Sve ulice oko buske su zakrcene, busevi stoje na sred raskrnica, pa se ne moze ni tamo ni vamo. Ne bih volela da sam u kozi vozaca koji moraju tuda proci ili jos gore da ste u taksiju. Izaslo bi vas kao da ste trazili da vas voze na kraj sveta. Buska je ogromna. To primecujem jer kako se pomeramo prolazimo kraj nekoliko terminala. Odvojeni su po regionima. Da stignemo do naseg za jug nam je trebalo vise od pola sata zbog sve one guzve. Peroni su krcati ljudima. Jedan drugom za vratom. Sva sreca da nisam imala u planu Santiago. Izgubila bih se ovde. Osim nocnog zivota nema sta da ponudi. Od 17 miliona Cileanaca, skoro polovina populacije zivi u Santjagu. Sever i jug su retko naseljeni. Bus se puni do zadnjeg sedala. Zena na sedistu pored skida sisobran i izuva papuce. Stavlja ih torbicu. Pokriva se cebencetom. Ja se razmisljam sta li cu jos videti ovde. Krece 'I Am Legend' s Will Smithom. Spustam sediste i na spavanje. U 8h ujutro me bude s jos jednim filmom. Nisu iskljucili zvucnike ovaj put, pa tresti pravo u usi :-/
U 10h ujutro, sa sat vremena zakasnjenja, stizemo u oblacnu Valdiviu. 13h klimanja za 40 jevrica.
i ovde je temperatura napokon u +, a sve ostalo je po starom....