Prekookeanski avion
Ne cini se toliko ogroman spolja koliko iznutra. Prvi osecaj kada udjete je wow, koliko mesta za noge izmedju sedista, a onda prodjete zavesu i shvatite da je to jebena prva klasa, a da vas cekaju 3 reda nakrcanih sedista. Avion je bio prepun, krcat, natrpan.. Kasnilo se sa polaskom jer se ljudi nisu mogli smestiti niti je bilo mesta za svaciji prtljag. Znaci nista od spavanja na 2-3 sedista :-/ Poleteli smo tek ispred 21h.
Za one koji ne mogu da spavaju tu su filmovi, serije, muzika, igrice.. Osim ak onaj ispred vas ne spusti sediste, pa vam nabije ekran u lice. Meni je ionako vise odgovaralo da gledam ono sto bi pustali ti ispred (jadna, dalekovida), ali bez zvuka me nije privlacilo.
Ubrzo je stigla i vecerica. Uzela sam piletinu sa rizom nadajuci se da nece biti luka. Nije bilo, ali mi se piletina uopste nije svidela. Al zato je tu bio odlican argentinski Malbec da zalijem (i to duplo!). Pomislila sam da je sad Rada vinska kraljica kraj mene, pjane bismo izasle iz aviona :-))
Posle odgledana 2 filma, bilo je vreme spavanju. Nesto posle ponoci. Pokrila sam se cebencetom koje me je cekalo na sedalu kada sam usla u avion, namestila sto udobnije i prepustila da me san obvije. Ubrzo potom culo se nekakvo - skfljus! Gospodja u srednjem redu, nedaleko od mene, je bljucnula u snu zalivsi sediste ispred sebe. Mlada gospodja koja je sedela do nje je skocila kao oparena, pokupila cizmice i pobegla napred. Vise se nije vracala. Gospodja ispred se hvatala za glavu i brisala kosu. Smrad se sirio kao zaraza. Polako, ali sigurno. Stjuardese su sve pobrisale ubrzo, a ja sam ionako vec izmucena zaspala uz muziku sa slusalicama na usima. Kada mi je bilo najsladje (jutarnji san, jelte), moji saputnici (ceski par) su morali na jutarnje piskenje, pa su me probudili kako bih ih pustila da prodju. Trebalo mi je 2 minuta da se iskobeljam iz cebeta, slusalica i pojasa onako bunovna. Posle toga vise nije bilo spavanja, a ja pospana kao da cele noci nisam spavala. Za rani dorucak nisam bila, a svaki miris i zvuk mi je smetao. Sleteli smo u Sao Paulo u 6h ujutro iliti 9h po naski.
Aerodrom ima odvojen deo za medjunarodne letove, tako da viza sigurno ne treba. Trebalo je samo docekati let za Buenos Aires. Usledilo je presvlacenje u WC. Zimsku jaknu sam ostavila tamo. Mozda ce nekome dobrodoci jednog dana. Malo sam svrljala po duty free shop-u trazeci kremu da namazem ispucale ruke i da se malo prsnem parfemom. Ne znam zasto sam se nervirala sto nije bilo brazilskih slatkisa i cokoladica, vec samo evropskih. Kao da mi nije bilo dosta nerviranja sto su mi u Budimpesti cekirali prtljagu na 1 aerodrom, a u Frankfurtu kartu na 2.aerodrom, pa sam strepela da ga necu docekati po dolasku :-/
Jao. Ja sae prehladila pa sam kući pa gledam Travel cijeli dan. Svako malo postaju temperature iz J. Amerike... A koga se ja sjetim!
A za bljuc... uh podjsjetime na autobus u Maroku iz.... Merzouge za Fez (mislim, busevima smo dole trandali stalno)...i jao neka baba je cijeli božiji put povraćala... Joj.
Kako bi bilo dobro da saznamo priču tvoje jakne. Pravo je inspirativan detalj za roman napisati. :D
Putovanje ti nije bilo baš za oduševljavanje, zar ne?
evo vinska kraljica il bolje reci trenutno snezna ti se zahvaljuje ne nasmejah se odavno ovako zaledjena na ovom groznom minusu:)))mislim samo da bi ti se ja verovatno pogubila jos na Frankfurtskom aerodromu:)))al ne bi da sam bila sa tobom,veliiiki ljubac jedva cekam nastavak:)))
Super ti je blog, nastavi da nas izvestavas, mi bi se ionako pitali sta ti radis, veliki pozdrav
cu pospana....zapila si se priznaj :D