PRVI UTISCI SA FRANKFURTSKOG AERODROMA
Na izlazu iz aviona je cekala policija. Zaustavila je samo mene i jos jednog decka u vunenom dzemperu. Nismo im izgledali dovoljno 'business' da bismo leteli Lufthansom, ali dovoljno sumnjivo da bismo mogli traziti kakav poslic u Nemackoj i ostati ilegalno. Rutinska kontrola kaze. Pita da li govorim engleski i kad mu dajem pasos odmah prepoznaje da je srpski i pita - iz Srbije ste? Gde idete? Argentina - bio je moj odgovor. Malo je zagledao po pasosu bez da trazi da vidi kartu i vratio mi ga. Osecala sam se malo bezveze pred svima i u prvom trenutku mi je proslo milion pitanja i sumnji kroz glavu - da mozda ne proveravaju spisak putnika, sta li ce mi sad..?, ali oladila sam odmah posle prvobitne zbunjenosti i iskulirala.
Aerodrom je ogroman i sav u znaku Lufthanse. I naravno sve je skupo. Sva sreca da nisam imala vise, a niti manje vremena izmedju letova. Ili bih jurila s jedne kapije na drugu dok mi dusa ne izadje ili se ne pogubim usput ili bih setkala okolo i merkala sve one slatkise i hranu, dok me ne zaboli glava od visokih cena, a i gladi :)
Zasela sam u cekaonici. S jedne strane Slovenci, s druge par Kineza. I dok ih posmatram i razmisljam da li da vadim aparat da ih fotkam, sa jednim simpaticnim razmenjujem poglede, gledasmo se koju sekundu, pa sklonih pogled. Sedeli su oni takko, a na razglasu su ih prozivali da se ukrcaju na let za Stokholm. Ne znam ko je na kraju skontao da se o njima radi, tek punacka Nemica je dotrcala sa kapije i iznervirano ih pozurivala da potrce ako zele na let. A Kinezi ko Kinezi - smireni i usporeni, malo pogubljeni jer im fali jedna cura, pa ne znaju sta ce. Trojica su otrcala na avion, a jedan je ostao da priceka tu curu koja je isto nonsalantno nogu pred nogu dolazila iz kupovine. Jedva su ih pustili da udju u avion. Volela bih da sam bila unutra da cujem komentare na one zbog kojih avion kasni. Kod nas ne bih zatvarali do sletanje ne bi li im priselo :p
U medjuvremenu sam konacno uspela da povatam signal za mobitel. Sestra salje poruku da smo konacno dobile ADSL i da treba u roku od 7 dana doci na potpisivanje ugovora. Jasta! Jebo im pas mater. Poslacu im pismo bombu iz Buenos Airesa! Htela sam poslati sestri mejl, ali za 2-3 minuta traze 1 ojro, pa sam i njima sve po spisku. Tako ti je to kad nisi kao sav normalan svet i nemas laptop ili iphone..
Vazda si bila sumnjiva... Ljubim te.
Uživam u piskarijama, još dok dođ prava stvar.... Propisno me nasmijavaš.
Tako su Srbe izdvajali na Heathrow-u iz reda (2 devojke) a likovi ispred mene komentarisu "ko zna sta su te dve uradile i zasto ih proveravaju...mora da su teroristi". Slusam ja iza njih i mislim se "mamicu vam vasu, evo jos jednog teroriste iza vas" :) Naravno i mene su proveravali, pitaj Boga zasto...I ja tada letela preko bare.